Hrvatska je definitivno zakasnila s provođenjem lustracije, vide to sad gotovo svi. Dapače, lakše bi bivši UDB-aši "lustrirali" i eliminirali iz vlasti one koji nisu bili suradnici, nego da njih treba izbaciti.

Sjetio sam se jednog starog vica, koji ide ovako:

Došao Mujo doktoru i kaže mu: -Doktore, kastriraj me.

-Ma šta ti je Mujo, jesi pri sebi? 

-Kastriraj me kad ti ja kažem!

I doktor mu odreže jajca, zašije, a Mujo se uputi kući, boli ga pa se drži rukama za međunožje.

Sretne ga Haso i upita: -Jel' bolan  Mujo, jesil' se vakciniso?

A Mujo se udari rukom po čelu i urlikne: - U, jeb... ti te strane izraze!!!

Budući je kasno za lustraciju predlažem da se umjesto lustracije provede kastracija (znate ono odreže se jajca) svima koji su bili suradnici jugoslavenskih tajnih službi. Znam da će mnogi reći - pa tko će nam ostati u vlasti?

Budući za obnašanje javnih funkcija pod hitno treba tražiti ljude koji imaju ono što prof. Velimir Srića naziva "mozak s jajima", dakle one koji osim što promišljaju, imaju i odlučnosti za provođenje promišljenog, provođenjem kastracije umjesto lustracije odmah se vidi tko ne može na funkciju. Dovoljan je pregled kao na regrutaciji, dakle svi kandidati za javne funkcije trebaju skinuti gaće, a nije potrebno pregledanje silnih starih i novijih dosjea, a da ne spominjem stvarnost kako ne bismo znali kojim dosjeima uopće vjerovati.

Dajem prijedlog na usvajanje, može i na referendum...

Ako se pitate kojim putem dajem ovaj prijedlog - odgovor je putem naših tajnih službi jer one i tako sve živo pregledaju i nadziru...

Našim životima dominiraju dvije velike misterije: ljubav i novac. Isus Krist je dao zapovijed ljubavi, a znamo što su učinili s njim. Ubili ga kao najgoreg zločinca.

O novcu je rekao, daj caru carevo, Bogu božje, a bogatašu je rekao, ako se želi spasiti neka rasproda sve svoje imanje i razdijeli siromasima.

Što je ljubav, beskonačno puta je istraženo u pričama, pjesmama, knjigama, filmovima. To se ne može reći u vezi pitanja što je novac? To pitanje se niti ne spominje u školama, a ne čudi što monetarni sustav nikad nije pronašao inspiraciju za nekakav film o toj temi.

Lav Tolstoj je napisao: „Novac je nova forma ropstva i razlikuje se od stare po činjenici da nije osobno – nema osobnih veza između gospodara i roba. Nedavno sam pogledao dokumentarni film „Novac kao dug“. Za većinu nas pitanje odakle dolazi novac stvara sliku kovačnice i štamparije novca, pa većina vjerujemo da vlada pravi novac, a što je samo djelomično istinito. Stvarno se ti metalni i papirnati simboli imetka, za koje obično mislimo da je novac, prave od strane vladine agencije, centralne banke ili tvornice novca. Ali veći dio novca ne pravi se u toj „tvornici“, jer ogromne količine stvore se svaki dan od strane korporacija koje zovemo banke.Većina nas vjeruje da banke posuđuju novac koji im je povjeren od strane ulagača, ali to nije istina. Ustvari banke prave novac od pozajmica, ne od njihovih zarada, ne od uloga, nego direktno od obećanja pozajmljivača da će vratiti. Potpis pozajmljivača na papiru zajma je obveza da će banci vratiti pozajmicu, plus kamatu ili će izgubiti kuću, auto kao i sve stvari založene kao jamstvo. A što potpis od strane banke nju obvezuje? Banka se obveže da postoji tolika količina novca i samo to upiše na njegov račun. Ovo zvuči kao izmišljeno, ali stvarno je tako.

U realnom svijetu, ako ti treba čekić da bi prikucao sliku na zid, moje obećanje da ću ti ga dati, neće ti pomoći. Ali u čudnovatom svijetu novca, obećanje banke da će ti isplatiti novac koji ona zapravo nema, dozvoljeno je i mi to sve prihvaćamo. Tako je naš nacionalni novac u milosti kreditnih transakcija banaka, koje pozajmljuju, ne novac već obećanje da će osigurati novac koji one u stvari nemaju. Da li smo se ikad zapitali, kako to da svatko, vlada, korporacije, male tvrtke, obitelji, svi zajedno mogu biti u astronomskom dugu? Kako se može toliki novac posuditi? Nema ga, banke jednostavno ne posuđuju novac. One ga prave iz duga, te kako je dug neograničen, tako je i nabava novca neograničena. Da nije duga ne bi bilo ni novca. Dakle novac se stvara kao dug, svaki put kad banka da zajam (ili kupi obveznice), stvori se novi kredit – novi depozit – novi novac. Ukupne količine novca koje se tako mogu stvoriti imaju samo jedan limit – ukupni nivo duga. Vrijeme je da ljudi zapitaju sebe i svoju vladu zašto vlada pozajmljuje novac od privatnih banaka s kamatom (i još se time hvali) kad ga mogu imati bez kamate?

Lihvarstvo je nekad kažnjavano i smrtnom kaznom, a danas je postalo ideal kroz formulu „zašto bi radio kad tvoj novac može raditi za tebe?“ Woodrow Wilson, američki predsjednik, koji je to sve omogućio, sam je za sebe rekao kako je najnesretniji čovjek na svijetu jer je omogućio nekolicini ljudi da u rukama imaju sve. Bankar Rothschild je rekao: „Dozvoli mi da izdajem i kontroliram nacionalni novac i mene neće brinuti tko pravi zakone.“ Možda treba objasniti zašto je masonski znak na simbolu novca, novčanici od 1 dolara – pa da se mnogima upale lampice? Možda bi se upalile, a možda ne bi ni tada? Naravno da stalni rast duga, odnosno novca, koji je konstantan, u stvari eksponencijalan, zahtjeva beskonačno i intenzivno uzimanje svjetskih resursa i energije. Sve više i više treba uzeti od prirode i pretvoriti u smeće svake godine samo zato da sustav ne bi doživio kolaps. Naša planeta Zemlja, to ne može trpjeti unedogled i sigurno je da će Majka Zemlja stati tome na kraj i to na nimalo nježan način.

Nedavno, nakon njegovog predavanja, pitao sam prof. Slavka Kulića, kojeg sam inače rado slušao prigodom njegovih čestih gostovanja na TV-u, slaže li se s tim kako izići iz krize možemo jedino ako hitno nacionaliziramo banke i sve lopove, koji su nas u ovih nepunih 20 godina opljačkali, strpamo na Goli otok i držimo ih tamo dok njihovi ukućani ili ortaci ne vrate sve ono što su ukrali. Prof. Kulić mi tada reče: „Možda je bolje reći nezakonito stekli, a ne ukrali, te tako skrenu pitanje na nebitno i ne odgovori na njega. Zna on, isto kao i ja, a tako isto i Vi koji ovo čitate, kako ti naši lopovi nisu nezakonito stekli, nego su čak i donijeli takve zakone po kojima mogu početi prvobitnu pljačkalizaciju kapitala (op. pljačkalizacija = akumulacija putem pljačke).                                   

Sjetio me prof. Kulić jedne priče među šumarima lovcima, u kojoj jedan reče da je sve manje nedozvoljenog krivolova, na što ga je drugi upitao: „Što, ima li i dozvoljenog krivolova???               

Karl Marx je u svom djelu „Kapital“ razradio teoriju o kapitalu, po kojoj se kapitalizam izvodi iz riječi kapital, čiji je korijen u latinskoj riječi caput (glava), capitalis (glavni). Prema jednom objašnjenju to je naziv za privredni i društveni poredak u kojem je glavni pokretač privrednog života profit i drugo preneseno značenje - moć novca (kapitala) i bogatih ljudi.                                                                 

Naziv "kapitalizam", pojavio se u zapadnoj Europi u drugoj polovici 19. st. Riječ "kapital" upotrebljavala se u ekonomskom smislu od 17. stoljeća u značenju određenog novčanog iznosa, a kasnije je označavala glavnicu (za razliku od kamate). Naziv "kapitalist" pojavio se u drugoj polovici 18. stoljeća.                                                                                                                                              

Švedska grupa Abba je dostigla vrhunsku svjetsku popularnost hitom "Money - Novac".                 

"Radim cijelu noć, radim cijeli dan, da platim račune koje moram platiti Zar to nije tužno I čini se da mi nikada ne ostane niti jedan jedini peni To je previše žalosno No u snovima kujem plan Ako postanem imućan čovjek Uopće neću morati raditi, ludirat ću se okolo i igrati loptom Novac, novac, novac, mora da je zabavno u svijetu bogataša...".                                                                               

Najveća svjetska glazbena legenda, engleska grupa Beatles je također fenomenu bankarstva posvetila jedan dio svojeg stvaralaštva. Pjesma se zove "You never give me your money - Nikada mi ne daješ tvoj novac". "Nikada mi ne daješ tvoj novac Daješ mi samo tvoj smiješni papir...".         

Naši neokapitalisti, koji su se pojavili krajem 20. st. još su gori. Prvobitnu akumulaciju (pljačkalizaciju) obavili su brzo i bez ikakvih obzira. Oni nama ne daju niti njihov smiješni papir, daju nam samo plastične kartice i izvode, papirne ili elektronske, kako bismo vidjeli koliko su nam protekli mjesec popili krvi. Oni dokazuju onu Marx-ovu tezu da „kapital je mrtav rad koji poput vampira živi samo zahvaljujući sisanju krvi živom radu (čovjeku), i što više živi, više krvi siše“. Zasigurno se svi sjećate Marxovog Kapitala, njegovog najvećeg djela. Čini se kako je potražnja za ovom knjigom porasla ovih dana. O tome svjedoči podatak kako je berlinska izdavačka kuće Karl-Dietz-Verlag prvi svezak Kapitala ove godine prodala, ni manje, ni više, nego u 1. 500 primjeraka, nasuprot 2005. kada je jedva prodala 500 primjeraka. Mnogi ekonomisti ovih dana opet čitaju Kapital, a njemački ministar financija Peer Steinbrueck osobno se pozvao na Marxa krajem rujna u svom govoru vezano uz financijsku krizu. Neki dijelovi Marxove teorije nisu baš tako pogrešni, poput onog da kapitalizam završava autodestrukcijom zbog pohlepe. Gdje ćemo tada biti mi „proleteri“, mi branitelji, nezaposleni i socijalni slučajevi? Zašto čekamo taj trenutak da autodestrukcija učini svoje? Kad se procijeni kako se šumski požar ne može ugasiti često se pribjegava paljenju kontrapožara. Pritom se svjesno žrtvuje jedan dio šume kako bi se spasila šuma u cijelosti.        

Ako ste pomislili da prizivam revoluciju i to barem onakvu kao 1848. godine, naravno u cijeloj Evropi…POGODILI STE!!!

I dalje razmišljam o tome kakvi smo ljudi.

Bilo da se radi o seljacima koji su nezadovoljni, bilo da se radi o radnicima ove ili one firme, koji ne dobivaju plaću ili štrajkaju glađu da bi koju plaću dobili, odnosno koji odlaze na biro, bilo da se radi o studentima koji traže nešto što smo mi stariji normalno imali…uglavnom isto ponašanje. Ne samo da ih ne podržavamo nego često čujem u svojoj okolini – što hoće, treba to ispendrečiti, rastjerati.

Ne zanimaju nas tuđi problemi kao da nikad nismo čuli onu priču iz 1941. godine koja otprilike ide ovako:

Prvo su vodili Židove, baš me briga, ja nisam Židov, onda su vodili komuniste, briga me - nisam komunista, potom su vodili Srbe…što me briga, nisam Srbin. Zatim su vodili Hrvate, baš me briga, nisam ja ni Hrvat…eh, kad su došli po mene nije se više imao tko buniti.

Zanima me što je to u ljudima da su nezainteresirani za susjedovu goreću štalu, kuću ili sjenik, zašto ne reagiraju oni koji gledaju kako nasilnici maltretiraju slabe, kako lopovi koji sebe nazivaju menadžerima ili predstavnicima vlasti rasprodaju sve što imamo, trpajući pritom sebi provizije, a znamo da će nam djeca i unuci zbog toga biti u dužničkom ropstvu.

Gledamo kako naše ministarstvo kupuje 1.500,000 cjepiva koje mi ne želimo, kako ministar izvodi cirkusku predstavu skupa s familijom samo da nas uvjeri i da popušimo još jednu, možda najgoru dosad, igru farmaceutskih razbojnika za korist svjetskih moćnika.

U moru tog crnila i sivila ljudskih duša čujemo za poljsku ministricu zdravlja Ewu Kopacz, jedinu koja se usudila suprotstaviti onima koji kroje novi svjetski poredak na način da žele eliminirati znatan dio stanovništva ne birajući sredstva.

I što će učiniti s njom moćnici, hoće li je razapeti kao Isusa, spaliti kao mnoge u srednjem vijeku ili ubiti kao Martina Luthera ili nekog drugog?

Važnije od tog mi je pitanje što će raditi tada ovi ljudi oko mene…hoće li vikati „RASPNI JE“ kao što su i oni prije skoro 2000 godina za Isusa?

Čuli ste vjerojatno svi izjavu hrvatskog tajkuna: „SVE ŠTO IMAM SAM UKRAO, SAMO SAM ŠKOLU I VOZAČU KUPIO“.

Danas smo mogli vidjeti kako specijalci pred Ministarstvom „znanosti“ nose i odvode studente koji su došli na mirni prosvjed s namjerom da malo „pritisnu“ one unutra radi ostvarenja svojih ciljeva, odnosno jednog cilja - pravo studiranja i za djecu koja su inteligentna i nadarena, ali nemaju novaca, a ne samo da bogati tajkuni i tajkunčići kupuju škole sebi i svojoj djeci. I o tom imamo dosta informacija kako u sredstvima javnog informiranja tako i na sudovima.

Ali pitanje svih pitanja, naročito nama koji smo se borili za Hrvatsku, svakako je to misle li oni na vlasti da su zato ginuli naši prijatelji, gubili dijelove tijela, patili u srpskim logorima, misle li da ćemo ih i dalje plaćati za takve rabote. Zar su zaboravili kako je prošao Ceausescu u Rumunjskoj? Zato postavljam pitanje premijerki Jadranki Kosor:

KOSORICE, AKO SI NA NAŠU DJECU POSLALA SPECIJALCE – HOĆEŠ LI ZA KALMETU I SANADERA MORATI UNAJMITI AMERIČKE MARINCE???

Volim gledati "Bijele udovice", a njihova rubrika "Potuži se Žuži, Žuži se potuži" pala mi je napamet dok sam čitao tekst Gordana Malića u Jutarnjem listu s nadnaslovom "Dužnici doveli Hrvatske šume na rub likvidnosti" i naslovom "Šumama dužni 150 milijuna, a sponzoriraju HDZ i Mesića".
Navodi Malić dužnike - "Spačva" (direktor Dario Puljiz) duguje 37,3 milijuna, "Tofrado" (vlasnik Franjo Lucić) duguje 11,3 milijuna, "Lignum" (vlasnik Pavao Miljevac, umirovljeni general) duguje 17 milijuna, "Požgaj" (vlasnik Zdravko Požgaj) duguje 6,4 milijuna, "Viševica-Komp" (vlasnik Zdravko Žuža) duguje 21,3 milijuna, "Adriadrvo" (vlasnik Zdravko Pašalić, brat Ivićev) duguje 3,7 milijuna, te "Solidum-Žužić" (vlasnik Željko Žužić) duguje 27 milijuna kuna.
Isto tako navodi kako su ovi poduzetnici dobro znali kako treba uložiti novac...u financiranje kampanje i stranaka koje vladaju. Nigdje se tako novac ne oplodi...eto npr. Spačva vrlo mudro dala 300 tisuća HDZ-u i 200 tisuća kuna HSS-u, pa sad može pored 80 puta većeg duga i dalje dobivati trupce iz Hrvatskih šuma, samo ovaj put ne iz Vinkovaca, nego iz druge podružnice, iz Našica. Ima hrastovine, znaju oni to, i u još nekoliko podružnica Hrvatskih šuma.
A ako radnici ne budu dobili plaću ili ako USKOK i Državno odvjetništvo uskoro posjeti Hrvatske šume kao i Podravku nedavno pa možda isto pohapsi samo članove HDZ-a u Upravi, a članove HSS-a ostavi...i radnicima i eventualno uhapšenim članovima Uprave i/ili Nadzornog odbora ostaje da se jave u emisiju "Bijele udovice" s naznakom "POTUŽI SE ŽUŽI, ŽUŽI SE POTUŽI".

1. NADANA VIDOŠEVIĆA - treba umrijeti od gladi skupa s obitelji da bi Nadan i mama više imali,
2. MILANA BANDIĆA - treba mu naplaćivati upotrebu WC u vlastitoj kući barem 100 kuna po ulasku,
3. ANDRIJU HEBRANGA - treba ga u najmanju ruku zgaziti kamion "Iveco",
4. IVU JOSIPOVIĆA - ništa ne treba dobiti a niti treba očekivati,
5. VESNU PUSIĆ - da ga na trgu bana Jelačića prebije "deda žandar",
6. DAMIRA KAJINA - treba mu netko svojom pričom non-stop nabijati "žulj na mozgu",
7. VESNU ŠKARE - OŽBOLT - treba do kraja života prati suđe i čistiti kuću,
8. MIROSLAVA TUĐMANA - treba se pretvoriti u žabu i čekati princa da ga poljubi,
9. DRAGANA PRIMORCA - treba mu uzeti sve novce koje ima za knjige i školovanje,
10. BORISA MIKŠIĆA - nadam se da takvih nema, ako ima - besplatan pregled na psihijatriji,
11. ALKU VUICU - sprženi CD s pjesmom "KRIVA",
12. SEADA HASANOVIĆA - BRACU - ciganski orkestar da mu skupo svira i peva,
13. JOSIPA JURČEVIĆA - tada će birač nešto morati dati, a ne dobiti jer ni prof. Jurčević u životu nije dobivao nego je uvijek davao...
Nadam se da će netko ovo moje pisanje shvatiti ozbiljno!!!

Odlučio sam - danas neću o politici, bez obzira što sam svjestan kako je sve politika, pa i ovo što sam stavio kao pitanje u naslov. Ali ovaj put "neću politiku u butigu!"
Ali moram malo početi od politike, tek toliko da pojasnim zašto ovakav naslov.
Krećem od žalosne stvarnosti da mi građani Hrvatske dozvoljavamo nesposobnjakovićima, lopovima, bivšim agentima UDB-e, sekretarima bivše komunističke partije ne samo dovesti nas na prosjački štap nego našu djecu i djecu naše djece staviti u poziciju dužničkog ropstva.
Sve pod plaštom tzv. eurointegracija i sličnih bljuzgarija.
Eurointegracija ne znači uvoz smeća iz Evrope uz propast domaće proizvodnje, tjeranje radnika na ulice radi provizija od nekih bjelosvjetskih kriminalaca, ne znači uništavanje ekosustava za gradnju golf igrališta nekim matorim, bogatim prdonjama, ne znači isisavanje novca iz Hrvatske preko raznih off-shore kompanija i sl.
U tim i takvim uvjetima treba odgajati djecu, spremati ih za život, odnosno slati ih na školovanje koje moramo skupo plaćati - kako bi se mogli prijaviti na biro za zapošljavanje.
I istovremeno spremiti ih na to da gledaju djecu tajkuna kako rasipaju novac koji smo mi, njihovi roditelji, kao i djedovi i bake stvarali. A mi, njihovi roditelji za takve tajkune idemo glasati na predsjedničkim izborima.
Volim svojim sinovima, a i drugoj djeci pričati ovako - čuj, dolaziš kao i svi na raskrižje u životu, lijevo vodi glatka cijev s padom, samo se pustiš i ideš kao na toboganu, a desno vodi strm, trnovit put.
Strane, lijeva i desna nemaju nikakvo simboličko značenja, možete ih slobodno zamjeniti.
Na kraju one glatke cijevi nalazi se septička jama, a na kraju ovog strmog i trnovitog puta postaje se čovjek u punini tog značenja. Ako odete kroz cijev, pa se nekad predomislite, iziđete iz septičke jame i popnete se među ljude, svi će reći - SMRDI, SMRDI, JAKO SMRDI (kao u onoj reklami za čišćenje WC-a).
Dobar roditelj se može biti tako da se djecu razumije, da im se stavi dušu pred njih, sluša ih se, a ne kljuca ih se stalno, pokaže im se koliko su vam važni u životu i da ste za njih spremni sve učiniti, a u isto vrijeme vjerovati u njih i dati im podršku da što više učine sami.
A dobar roditelj u Hrvatskoj u prvom redu i najvažnije, skupa s ostalima trebao bi biti na ulici, s motikom, vilama, transparentom ili ne znam kakvom toljagom, spreman obračunati s ovom našom mafijom pod cijenu nestanka s lica zemlje, a sve u namjeri osiguranja boljeg života potomcima, a ne dužničkog ropstva.
Koga se bojimo, često se pitam? Nismo se bojali četnika i JNA, a bojimo se nekoliko stotina tajkuna i tajkunčića, lopova koji nemaju mjeru u otimanju svega što se može oteti.
Ako ne zbog sebe dužni smo djeci pružiti pravi primjer jer sve što roditelji pričaju djeca će vjerojatno citirati tek kad ih više ne bude, a primjer će spremno slijediti.